Intervju je objavljen u Obzoru Večernjeg lista 6.7.2019.
Otkad
se službeno kandidirao za predsjednika Republike i u petominutnom
videu predstavio svoj program, glazbenik i poduzetnik Miroslav Škoro,
koji se prije dvije godine okitio titulom doktora znanosti, postao je
jedna od glavnih političkih tema u Hrvatskoj. I jedan od glavnih
kandidata za mjesto šefa države. Njegov program u pet točaka
izazvao je toliku buru na političkoj sceni da su ga neki prozvali
opasnim. S njime smo razgovarali u njegovu zagrebačkom domu.
Otkud
ideja da idete na predsjedničke izbore?
- Fizičari bi rekli da je to momentum, a vjernici da je to prst Božji. Mislim da je to posljedica toga što sam nakon operacije prošle godine dobio bonus u životu, a u medijima priliku da se pojavljujem češće nego što je to uobičajeno, među ostalim i zato što se ove godine proslavlja 30 godina pjesme “Ne dirajte mi ravnicu”, pa se rodila ta ideja.
Jeste li ikad prije razmišljali o predsjedničkoj kandidaturi?
-
Nisam. No kako se sve skupa posložilo, objavio sam kandidaturu i
uobličio stav koji mogu braniti mišlju, riječju i djelom. Mnogi su
me odgovarali od toga, ali toliko se toga dogodilo u kratko vrijeme
da nisam mogao, poput francuske sobarice, gurnuti stvari pod tepih
ili poput noja zabiti glavu u pijesak. Mnogi kod nas kažu da se
ništa ne može učiniti, no ja vjerujem da se može, vjerujem u ovaj
narod, u njegov potencijal. Gdje god nas staviš u svijetu, mi smo
uspješni, samo smo u svojoj zemlji neuspješni. Očito imamo problem
okvira u kojem se krećemo i taj okvir treba promijeniti.
S
kime ste radili program?
-
Konzultirao sam se s ljudima s kojima sam odrastao i sa širokim
krugom suradnika koje sam stekao u svojih 56 godina života. Ne bih
imenovao nikoga posebno. U izradi programa konzultirao sam se sa
stručnjacima i nakon toga ga još dao kompetentnim ljudima da ga
pročitaju i eventualno sugeriraju izmjene..
Mnogi
vas svrstavaju u desni politički spektar…
-
Da, zato što desnu ruku stavim na lijevu stranu grudi kad se
intonira himna, zato što sam napisao “Ne dirajte mi ravnicu”...
Što je u mom programu desno? Isus Krist nije imao ni jahtu, ni vlak,
ni vilu u Bugojnu, ni lovište Tikveš. I što sad, on je bio desno,
a drug Tito lijevo? Sazrelo je vrijeme da se neke stvari
redefiniraju.
Hoćete
li suradnju s pojedinim strankama formalizirati ugovorom?
- Ne. Kad bih trebao potpisati neki ugovor, potpisao bih ga samo s narodom.
Što znači biti “narodni predsjednik”?
- To znači da narod mora imati mogućnost participirati u upravljanju zemljom, i to ne samo jedanput u četiri godine. Ako je narod dovoljno pametan i sposoban da jedanput u četiri godine bira parlament, zašto bi za sve drugo bio nesposoban. Zar će parlament biti željeznički kolodvor kroz koji će Vlada slati zakone poput brzih vlakova? U hrvatskom parlamentu sad je najvažnije da se većina okupi u petak u 12 sati i glasuje. No to nije tako zamišljeno Ustavom, koji u članku 1. kaže da vlast proizlazi iz naroda i da pripada narodu. Znači, mora postojati netko tko će u ime naroda reći: ne može to tako! Predsjednik države ne može biti fotomodel, zato tražim veće ovlasti.
Je li raspisivanje zakonodavnih referenduma jedini model po kojemu kanite izražavati volju naroda?
-
Referendum je jedan od oblika kojim narod može odlučivati, no to je
u Hrvatskoj u više navrata izigrano. Idemo, dakle, vidjeti želi li
narod doista da se neke stvari promijene. U različitim kampanjama,
pogotovo predsjedničkim, bilo je svakakvih obećanja: vratit ćemo
novac, vratit ćemo oteto, preselit ćemo ured... Nije se dogodilo
ništa. Zato mislim da bi trebalo narodu – i ta je riječ odjednom
postala neprihvatljiva – omogućiti participiranje u vlasti,
odnosno izražavanje stava. Hoće li to biti parlamentarni,
predsjednički ili polupredsjednički sustav, o tom potom. Ovako kako
sada jest, ne valja. Zamislite da svaki dan pripremate obrok s
mliječnim proizvodima, a svi ukućani imaju problema s laktozom.
Biste li promijenili jelovnik? Mislim da biste to učinili.
Mi
trenutačno imamo parlamentarni sustav...
- Je li to baš parlamentarni sustav? Budimo iskreni: imamo sustav u kojemu odlučuje šef pobjedničke stranke. To je zapravo polukancelarski sustav u kojemu jedan čovjek diktira rad parlamenta, upravlja državnim poduzećima, svime... Kako kod nas funkcionara parlament: Vlada, odnosno šef vladajuće stranke sa svojim koalicijskim partnerima, definira zakon, pošalje ga na raspravu u parlament, što je više brzi tečaj nego ozbiljna rasprava, i onda se kaže kako usvajamo gomilu zakona. Da, ali što se doista postiglo? Ništa. Reforma – nula bodova. I još nešto, kad Sabor izglasuje zakon, predsjednik ga potpisuje. Što je predsjednik u tom slučaju? Javni bilježnik.
Smatrate li da bi narod trebao odlučiti i o uvođenju eura?
- Da, naravno. Ako smo u EU ušli putem referenduma, onda ćemo tako odlučiti i o uvođenju eura. Prije svega moramo se dogovoriti jesu li oni koji nas vode političari ili liječnici i jesmo li mi glasači građani ili pacijenti. Naši se političari ne postavljaju kao oni koji rade u interesu naroda, nego kao vrlo rigorozni liječnici koji smatraju da smo svi mi pacijenti. Oni znaju što je za nas dobro, a mi smo glupi pa to ne znamo. Mi smo zemlja u tranziciji i ja jesam za monetarni suverenitet jer smatram da se našem gospodarstvu može pomoći daleko više na taj način nego kad se integriramo u prostor u kojem se događaju gospodarski i monetarni procesi o kojima ovisimo, a na njih ne možemo utjecati. Pa zaboga, ni Švedska nije dio monetarne unije.
Vi biste, dakle, zadržali kunu?
-
Ja osobno bih, ali našim bi građanima u prvom redu trebalo
objasniti što će se točno dogoditi uvođenjem eura. Sjetimo se
marke. Kako je moguće da je prije nešto koštalo marku, a sad košta
dva eura? Narod ovu temu razumije bolje nego što političari misle
jer se tiče njihova novčanika. Lako je kazati: mi ćemo uvesti
euro, a onda ćemo kavu, umjesto jednog eura, vrlo brzo plaćati dva.
Možda je to političarima svejedno, ali građanima nije.
Proglasili
biste i gospodarski pojas?
- Mislim da ga je trebalo proglasiti i bez referenduma, ali ako ne ide drukčije, onda referendumom. Radi razvoja dobrosusjedskih odnosa, sa susjedima trebamo raščistiti i pitanje granica i gospodarskog pojasa. Ne vidim nijedan razlog zbog kojeg to ne bismo trebali učiniti. Sad smo u poziciji da o tome ravnopravno možemo razgovarati sa svima. Jesmo li članica NATO-a? Jesmo. Jesmo li članica EU-a? Jesmo. Jesmo li skinuli gaće gdje god smo trebali? Jesmo. Hajdemo sad napokon obući gaće!
Mijenjali biste i izborni sustav?
-
Nemam ništa protiv stranaka, naprotiv. No ja sam za to da se biraju
kvalitetni i sposobni ljudi, a ne da se artikuliraju određene liste
koje onda generiraju sastav Sabora. Uvođenje većeg broja
preferencijalnih glasova bilo bi dobro i za Sabor, i za stranke, i za
građane. Sadašnje je stanje samovolja jednoga čovjeka, najviše
njih nekoliko.
Kritičari
slijeva kažu kako niste narodni predsjednik jer ste sve dobili
zahvaljujući HDZ-u?
- Kako je glagol dobiti različit od glagola zaraditi, to bi značilo da je meni netko dao sve što sam stekao. Podsjećam svoje kritičare da nisam dijete crvene buržoazije, nego dijete vrlo skromne žene, koja je imala četiri razreda osnovne škole, i jednoga poštenog ličioca. Njih dvoje došli su iz Imotske krajine u Slavoniju i teškom mukom odgojili svoje dvoje djece. Nadalje, u svijetu su zabranjeni svi monopoli osim monopola na intelektualno vlasništvo. Meni je Bog dao mogućnost da mogu napisati određene pjesme i da od svog intelektualnog rada mogu kvalitetno živjeti. A kad zaradiš određen novac, tada ga možeš potrošiti na različite načine. Ja sam sklon tome da ga investiram, reinvestiram, da ga oplođujem stvarajući dodanu vrijednost. Volio bih da ti kritičari taksativno nabroje što mi je dano, a što sam zaradio, pa ću im odgovoriti. A što se tiče moga članstva u HDZ-u, bitno je napomenuti da sam na poziv predsjednika Tuđmana bio generalni konzul u Mađarskoj. Moj tim i ja odradili smo otvaranje konzulata, mirnu reintegraciju i povratak prognanika u Hrvatsku. Nezadovoljan funkcioniranjem Ministarstva vanjskih poslova i tadašnjeg ministra, vratio sam svoj mandat MVP-u jer se nisam slagao s time da novca ima za pepeljare, vaze, kravate, pršute, sireve, a nema za autobus hrvatskom kazalištu iz Pečuha da dođe u posjet HNK-u u Osijeku. S time se ne slažem ni danas, kao ni s time da hrvatska diplomacija bude mjesto za udomljavanje rashodovanih kadrova. Ona mora stvarati kvalitetne odnose sa zemljama primateljicama, razvijati gospodarsku diplomaciju, a prije svega imati izraženu domoljubnu crtu.
Mislite da nam je diplomacija i danas takva?
- Mislim da hrvatskoj diplomaciji treba ozbiljna inventura. A što se tiče mog saborovanja, bio sam izabran na listi HDZ-a i kad sam vidio kako funkcionira politički sustav, pošteno sam vratio mandat HDZ-u i jednostavno otišao. Jedini sam Ivi Sanaderu rekao da se s njime ne slažem. Mogla su to učiniti i sva gospoda koja su i sad na vlasti pa zašto nisu? Ivo je u zatvoru, oni su na vlasti. Od politike sam dobio samo probleme. Bio sam državni neprijatelj, a čini mi se da sam i ostao.
Društvo nam je uistinu podijeljeno. Mislite li da biste vi mogli biti integrirajući faktor?
-
Ja jesam integrirajući faktor jer sam dijete Dalmatinaca rođeno u
Slavoniji, živim u Zagrebu, a supruga mi je iz iseljeništva.
Svjetsko nogometno prvenstvo u Rusiji pokazalo je nevjerojatnu razinu
jedinstva, što znači da ono postoji, samo ga treba
potaknuti.
Cijeli
intervju možete pročitati na portalu
Večernjeg lista!
