Did Marko Gabelica jedan je od onih kojima dugujem zahvalnost što sam baš ovakav. Ako postoji ljubav na prvi pogled, onda se to dogodilo kad je vidio mene, svog unuka, sina svoje Nediljke. Od tada sam svako ljeto provodio s didom u Podbablju, s mojim učiteljem i anđelom čuvarom. Sve što znam o životu naučio sam od majke i dida. Knjige i škola moje su znanje produbile, ali onu osnovu, onu pravu istinu o Bogu i ljudima usadili su mi njih dvoje.
Mama me je odgajala da nadasve budem čovjek, i to čovjek koji umije lučiti dobro od zla. Često mi znaju prigovarati da sam konzervativac, nacionalist, desničar, ruralac, ali ne mogu doprijeti do mene jer sam odgajan tako da me takve stvari ne diraju. „Svi smo prid Bogom isti i svatko ima pravo na mišljenje“, govorili su mi i mati i did.
Najavio kandidaturu za Predsjednika Republike i vraćanje Hrvatske narodu. Naljutio puno moćnika i preko noći postao lopov, tajkunčina, komunjara, hadezenjara, udbaš, dezerter i srpski zet. Ispričavam se ako sam neku od novostečenih titula propustio navesti.
Na Ekonomskom fakultetu u Osijeku obranio doktorsku disertaciju 'Modeli upravljanja i raspodjele prihoda glazbene industrije u uvjetima globalizacije'.
Opet se dao nagovoriti i kandidirao se na listi HDZ-a na izvanrednim lokalnim izborima za Grad Osijek. Poslije svega lijepo dao ostavku gdje god se ostavku moglo dati i otišao raditi album 'Moje boje'.
Dao se nagovoriti i obznanio se na izbornoj listi HDZ-a za IV. izbornu jedinicu. Ušao u Sabor i odrekao se plaće u humanitarne svrhe. Završio i taj ekonomski fakultet.
Dao ostavku na mjesto predsjednika uprave u Croatia Recordsu i otišao u samostalne djelatnike. Konačno našao malo više vremena za ekonomiju.
'Svetinja' na HRF-u odnijela gotovo sve nagrade.
Na HRF odlazi 'Milo moje'. Pjesma nije dobila nijednu nagradu, ali je postala hit godine. Istoimeni album prodan je u dijamantnoj nakladi (preko 80.000 kom).
Postajem predsjednik uprave Croatia Recordsa.
Dao ostavku i otišao iz Orfeja u Croatia Records.
Podnio ostavku na mjesto generalnog konzula i vratio se u Zagreb. Zaposlio se na mjesto direktora diskografske kuće Orfej.
Rođen moj sin Matija. Imenovan sam prvim hrvatskim generalnim konzulom u Mađarskoj sa sjedištem u Pečuhu. S Martom Nikolin otpjevao 'Tajnu najveću' na Požegi i oprostio se od tamburaša, a na neko vrijeme i od glazbe.
Trajno se vratio u Hrvatsku. Nastupio na požeškom festivalu s 'Kućom na kraju sela' i objavio prvi samostalni album 'Ne dirajte mi ravnicu', kojim je svečano otvorena moja diskografska karijera.
Rođena moja kći Ivana Emily.
Diplomirao sam (konačno), oženio se i odselio u Pittsburgh. Napisao sam 'Ne dirajte mi ravnicu' i s Jerryjem Grcevichem složio cijeli prvi album.
Na drugoj turneji po SAD-u i Kanadi upoznao Kim.
Otišao sa 'Slavonskim bećarima' na prvu turneju po SAD-u i Kanadi u organizaciji Hrvatske bratske zajednice i počeo raditi na Radio Đakovu kao glazbenik, urednik i voditelj.
Započeo honorarno spikirati na Radio Osijeku.
Vinko Pejić, Damir Mak, Krunoslav Ringsmuth i ja osnivamo bend kojem smo dali originalno ime 'Zadnja stanica', jer je Višnjevac zadnja tramvajska stanica.
Združenim snagama mama Neda i ja skupljamo novac za nabavu moje prve gitare. Čim sam se dočepao instrumenta, odlučio sam pisati pjesme jer sam shvatio da sviračkim talentom neću dogurati daleko.
Pošao sam u prvi razred osnovne škole. Dobio sam jednu od rijetkih jedinica zato što nisam napamet naučio pjesmicu iz dječjeg časopisa 'Radost'. Shvatio sam da se radost uvijek miješa sa suzama.
Zbog nesnošljive buke i pritiska, popustio sam, izišao i poslije prvotnog šoka, kad sam sve skupa vidio, počeo sam se nemilice derati. Umjesto 'pampersica', dočekale su me dvije krpene pelene skrojene od mamine stare spavaćice.
